U mnogim kulturama uobičajeno je praznovjerje da ljudi kucaju o drvo da bi prizvali sreću ili odbili nesreću.
Ipak, dok je izraz ''kucati o drvo'' poznat od 19. stoljeća, čini se da nema univerzalnog dogovora o tome kako je nastao. Još jedna teorija jeste da su ljudi kucali o drvo da bi izbjegli zle duhove ili ih spriječili da slušaju kad su se hvalili zbog svoje sreće, čime se sprečavao preokret njihove sreće u nesreću.
U prošlosti su paganski narodi vjerovali da duhovi žive u drveću, a da kucanjem po drvetu ljudi mogu zatražiti pomoć dobrih duhova ili da će tom gestom otjerati zle duhove. Neki historičari i istraživači smatraju da je kucanje o drvo noviji fenomen.
U svojoj knjizi ''Zov igrališta'' (The Lore of the Playground) britanski folklorista Stiv Roud (Steve) prati historijski razvoj dječije igre iz 19. stoljeća pod nazivom "Tiggy Touchwood", vrstu igre u kojoj su igrači imuni od toga da su uhvaćeni kad god dodirnu komad drva poput vrata ili stabla. - Budući da je igra bila zamišljena da pruži ''zaštitu'' igračima, gotovo je sigurno da je ona izvor savremene praznovjerne prakse kucanja o drvo - objašnjava Roud.