Smokva, ovo drvo iz obitelji dudova prirodni je antiseptik, antitusik, ekspektorant, dermetik, detoksikant, karminativ, laksativ i vermifug. Nazivaju ga još i figom, crnom smokvom i petrovkom. Domovina smokve je Mala Azija, predjeli Sirije i Palestine (Edenski vrt), od kuda se preko Crnog mora prenijela do Grčke. U Rim je smokva došla preko Egipta, a donijeli su je Feničani. Danas smokva raste po cijelom svijetu, od Amerike do Azije. O njenoj ljekovitosti čitamo u staroegipatskom zapisima kao i u zapisima starih civilizacija sredozemnog pojasa. Smokva se u legendama opisuje kao simbol plodnosti i razmnožavanja, te kao odjeća Adama i Eve.
Smokvini listovi su jednogodišnji, veliki i kožasti, na krpe icijepani i hrapavi a odozdo fino dlakavi. Cvjetovi smokve se razlikuju od ostalih cvjetova; razvijaju se zajednički u mesnatom cvjetištu, te tvore oblik kruške. Plod je sočan i sladak. Zeleni plod sadrži mnogo mliječnog soka, a zreli plod smokve mnogo šećera. Oplodnju vrše smokvine osice koje se nastanjuju u divljoj smokvi. Kora stabla je smeđesiva, glatka. U botanici je danas poznato oko 700 vrsta smokava. Vrsta Ficus carica, o kojoj ovdje govorimo, ima dvije podvrste: pitomu i divlju. …poslije smokava se ne smije piti voda. Smokva je u nutricionističkom smislu energetski stimulativna namirnica, te je kao takvu uvijek treba uzimati u jutarnjim satima, na početku radnog dijela dana.
LJEKOVITOST SMOKAVA
Ljekovitost smokve zapisana je u staroegipatskim zapisima, kod starih civilizacija sredozemnog pojasa. Smokva se u legendama opisuje kao simbol plodnosti i razmnožavanja. Ljekoviti dijelovi su plod smokve, mliječni sok, list i kora drveta. Ne preporučuje se suhe smokve posipati brašnom jer se na taj način omogućuje razvoj brašnene grinje te mogu biti tada jako štetne za zdravlje. Poslije jedenja smokava pravilo koje se mora poštivati je da se ne smije piti voda. Smokva je u nutricionističkom smislu energetsko stimulativna namirnica, te ju je kao takvu uvijek dobro uzimati u jutarnjim satima kada ju organizam najviše treba.

REGULIRANJE STOLICE
suhe smokvePoznato je laksativno djelovanje svježe i suhe smokve još iz antičke medicine. I danas se upotrebljava kao najprirodniji laksativ koji ne ostavlja nikakve posljedice, niti stvara naviku, a nema bojazni niti od mogućeg iritantnog proljeva. Reguliranje stolice svježom ili suhom smokvom je uvijek dobra i korisna preporuka. Bolja je od uzimanja jakih laksativa koji stvaraju naviku i potrebu stalnog uzimanja. Povremene zatvore stolica liječimo kompotom od suhe smokve ili od suhih kao i njihovom kombinacijom. Jače ili kronične zatvore riješavamo kombinacijom smokve, šljive i seninog lišća.

PSIHIČKI STRES
Magneziji, kojim smokve obiluju, jedan je od ključnih čimbenika koji naš organizam štite od štetnog utjecaja psihičkog stresa. On je zaista pravi melem za stanice živčanog sustava. Naročito se preporuča uzimanje namirnica bogatih magnezijem u stanjima napetosti, anksioznosti, depresije i kod PMS -a.
ŽELUČANE TEGOBE
Suha smokva djeluje na gastrointestinalni trakt, u prvom redu na rad želuca, kao digestiv, te kao inhibitor viška želučane kiseline, smiruje tegobe kod gastritisa i katara želuca, te uravnotežuje odnos bakterija u crijevnoj flori.
BOLESTI BRONHA I PLUĆA
Ovaj slasni plod povoljno i ljekovito djeluje na bronhe u kojima pojačava sazrijevanje sekreta. Smiruje kašalj, i potiče iskašljavanje, a rabi se i kod oboljenja pluća te bronhitisa. Preporuča se uzimati vino od smokve.
ANTISEPTIČKO DJELOVANJE
Antiseptičko djelovanje smokve pučka medicina rabi za početne upale grla, pluća, te za liječenje nametnika tj. parazita u crijevima.