Medvjeđe grožđe je dugovječni zimzelen,vrlo razgranat nizak grmić,koji je po zemlji sasvim polegao.Cvjetovi su mu sitni,zvonasti,ružičasti ili bijeli više u malim grozdovima.Plod je lijepa crvena,brašnjava,okrugla bobica.Lišće je kožasto,debelo,golo,sjajno,tamnozeleno,sitno i loptičasto.
Raste po suvim, rijetkim, pješčanim ili kamenitim borovim i drugim crnogoričnim šumama, među grmljem po sunčanim obroncima, po planinskim pašnjacima Balkanskog poluostrva, naročito u zapadnim dijelovima. Tačnije, raste po planinskim visovima zajedno s medvjedima, a prijeti joj kao i njima iskorjenjivanje jer se neracionalno sakuplja čupanjem umjesto rezanjem grančica s listovima. List je, naime, sitan, a ni grančice koje bi trebalo uredno rezati nisu velike pa kvalitetno branje ide sporo. Za lijek se beru listovi od maja do jula . List se bere u proljeće kad biljka cvjeta jer je tada najviše ljekovita (tada ima najviše arbutozida). Kad se baci na gomilu, zvoni, što je znak da je dobro osušen. Listovi su neprijatnog, oporog i gorkog ukusa, ali bez mirisa. Zbog visoke prirodne koncentracije trjeslovine (aktivna tvar u biljkama trpkog okusa) medvjetka se ne preporučuje i ne koristi povoljno osobama koje imaju problema sa želucem. List se upotrebljava u obliku čaja za liječenje organa za mokrenje. Bakteriostatski učinak arbutin i metilarbutin postižu tek u lužnatoj mokraći gdje se razgrađuju i dezinfikuju mokraću. Kod nas ljekari često daju miješan čaj od jednakih dijelova medvjetke i sitnice. Uglavnom se koristi u čajnim mješavinama (sa listom breze, korijenom sladića i dr.) u kojima njeno učešće ne bi trebalo da bude veće od 10 odsto. Pri izradi dekokta (čaja) potrebno je list zdrobiti i duže kuvati, jer kožasta i čvrsta konzistencija lista otežava i onemogućava ekstrakciju arbutina i tanina. Inače, list bi trebalo u apoteci čuvati cio, jer se tako mnogo duže i bolje održi. Priprema se još i čaj protiv pijeska ili kamena u bubregu. Uvarak se u narodnoj medicini upotrebljavao kod šećerne bolesti i tuberkuloze. Srodna vrsta medvjetki je brusnica (lat. Vaccininum vitis-idaea). Često rastu zajedno, tj. jedna pored druge, te je brusnica ujedno i idealna zamjena za medvjetku jer sadrži manje količine trjeslovine, tj. manje nadražuje želudac. Premda povećano uzimanje tečnosti može katkad imati povoljan uticaj na infekcije, uzimanje prevelikih količina tokom terapije može smanjiti učinkovitost medvjetke. To je stoga što dolazi do razrjeđivanja aktivnih tvari medvjetke u mokraći, pa njihova koncentracija pada ispod razine na kojoj one djeluju na bakterije. Stoga se klonite savjeta koji vam propisuju uzimanje dvije litre čaja medvjetke na dan. Čaj od listova medveđeg groždja ili medvjetke liječi povećanu prostatu, mokraćne organe, proliv i šećernu bolest. U narodnoj medicini se koristi kod bubrežnih bolesti, upala mjehura, kod kamenca, mokrenja u krevet i hroničnih proliva. Listovi pomiješani s drugim ljekovitim biljem služe kao dezinfekcijsko sredstvo mokraćnih kanala, naročito kod hronične upale mokraćnog mjehura i drugih bolesti. Medvjetka ne djeluje jednako na sve uzročnike upale mjehura. To znači da će dobro djelovati kod infekcija s Eschericia coli ili Proteus vrstama, ali bi je kod Enterococcus vrsta trebalo dopuniti terapijom s infuzom lista breze, a kod streptokoknih i stafilokoknih infekcija radije ćemo upotrijebiti dekokt korijena čička, a ne medvjetku.
Ljekovito dejstvo:
1.Čaj za liječenje upale organa za mokrenje: po 50 gr. lista medvjeđeg grožđa ,Žalfije,breze,cvijeta bijelog sleza i poljskog rastavića pomiješati.3 kašike ove smjese sipati u pola litra tople vode i polahko kuhati 3-5 minuta,poklopiti i držati na toplom 2-3 sata ali da ne vri.Pije se po 1 čaša 4-6 puta dnevno bez šećera.
2.Čaj protiv pijeska (kamena) u bubrezima: po 50 gr. lista medvjeđeg grožda i breze,rizoma pirevine,pomiješati i upotrijebiti kao pod 1.
