Tjelesna aktivnost ima brojne blagotvorne učinke na zdravlje.
Premda su najuočljiviji oni koji se tiču srčanožilnog i mišićno-koštanog sustava, tjelesnom se aktivnošću značajno poboljšava funkcioniranje endokrinog, imunološkog i metaboličkog sustava, kao i ukupno psihičko zdravlje.
Neovisno o ovim pojedinačnim učincima, tjelesno aktivne osobe imaju manju ukupnu smrtnost od tjelesno neaktivnih. Redovitim se vježbanjem u pravilu snižava tjelesna težina, što dodatno doprinosi zdravlju. No tjelesna neaktivnost i debljina nisu sinonimi. Tako je i u osoba sa normalnom tjelesnom težinom, a i u mršavih, tjelesna neaktivnost povezana sa povećanim ukupnim zdravstvenim rizikom. Analizom kromosoma nađeno je da su tjelesno aktivne osobe biološki mlađe te da je njihova biološka dob jednaka 10 godina mlađim neaktivnim osobama.
