Sitnica


Drugi nazivi: sipanica, kilavica, janjce zelje, jarica, jezero-zrnatka, priputnica, trava od kile, turska žitnica, turska trava,je mala neugledna biljka.Stabiljka je po zemlji polegla do 20 cm dugačka,razgranata,ima vrlo sitne jajasto duguljaste naspramne gole i dlakave listiće cijelog oboda i bez drške.Sićušni i neugledni zeleno-žućkasti cvjetići skupljeni su po desetak zajedno u pazuhu lista.Svježa biljka nema mirisa,a suva miriše slabo na kumarin.Ukusa je nagorkog i nešto malo ljutog i slanog.Sitnica se bere ljeti,za vrijeme cvjetanja.Bere se cijela biljka u cvijetu.Ne treba je čupati iz zemlje,jer je sitnica dugovječna biljka,nego je strići makazama.Ubrana biljka očisti se od zemlje i suši pod krovom na promaji.Od 5 kg sirove dobije se 1 kg suve biljke.
Upotrebljava se kao čaj (obično pomiješan sa lišćem medvjeđeg grožđa) za liječenje urogenitalnih organa,kao diuretik pri oboljenju bešike i stvaranju kamenčića.Rijeđe se daje u obliku ekstrakta  ili sirupa.
Cistitis: po 40 gr.lista breze i medvjeđeg grožđa i 20 gr. sitnice.Tri supene kašike na 1 litar ključale vode,ostavi 2 sata i pije umjesto vode.